Referendum je bio, čeka se samo izlazak iz utopije zvane Evropska zajednica, nezajedništva i dvostrukih standarda.
Iznenađenju nema mjesta. Sve je pripremano odavno, a realizovano novembra 2010. godine, kada je engleska delegacija, na čelu sa Dejvidom Kameronom, posjetila Kinu. Istorija bilježi da je to bila prva posjeta jednog britanskog premijera najmnogoljudnijoj zemlji svijeta. Tom prilikom je potpisan memorandum o finansijskoj saradnji između dvije zemlje.
Na osnovu ovog dokumenta, Kinezi su dobili pravo otvaranja filijala svojih banaka širom Britanije, ali i dozvolu trgovanja nacionalnom valutom na londonskom finansijskom tržištu. Uzvratnom posjetom, kineskog predsjednika Si Đinpinga, oktobra 2015. godine, britanski zvaničnici su potvrdili reputaciju finansijske prestonice svijeta.
Tako su se poklopili finansijski interesi Pekinga i Londona, potom će doći na red kineska ekonomska integracija u svjetsku. Britanija dobija dodatna sredstva za rast svoje posrnule ekonomije. Bolje rečeno, Kina je dala Britaniji šansu da London ponovo zauzme lidersku poziciju u oblasti svjetskih finansija.
Odluka Londona da postane članica Azijske banke, dala je Britaniji velike prednosti. Modernizovaće infrastrukturu, što bi, u okviru EU, bilo preteško izvodljivo, ili nikako, jer Unija nema finansijskih sredstava.
Riječ je o modernizaciji desetine hiljada kilometara željezničke, metro i puntičke mreže, hiljadama kolometara vodovoda i gasovoda. Ekonomija Britaniju orijentiše na Aziju, odnosno Kinu, kao vodeću zemlju, a da cio proces ne bi kočila pravila i pozicije Evropske unije, Engleska i države sa ostrva su je nakon pripremljenog referenduma elegantno zaobišle.
Izjava Dejvida Kamerona, kako će Britanija postati najvažniji kineski partner nakon Bregzita, dobija na značaju. To potvrđuje i sadašnja predsjednica vlade Tereza Mej.
Kameron ja sa kineskim zvaničnicima potpisao 150 ugovora iz oblasti trgovine, kibernetike, kibernetičke bezbjednosti, obrazovanja... Time je doveo Brisel u cajtnot. Naime, po zakonu EU, nijedna članica ne može da sklapa energetske ugovore bez saglasnosti Brisela. U opticaju su i dvije nuklearke, vrijedne 37 milijardi dolara, sa kineskim udjelom od 33,5 odsto, pri čemu je britanska vlada garant.
Kina u Britaniji gradi brze pruge, po vlastitoj tehnologiji – nuklearne reaktore, saobraćajnice tunele, mostove, vodovodnu mrežu... Od visokosofisticiranih kompanija, prva je stigla „huavei”, sa naučno-istraživačkim centrom i visokorazvijenom tehnologijom, smještenom u Ipsviču. Preduzeće se potpuno prilagodilo britanskim zakonima, uključujući i bezbjednosni efekat.
Naravno, ovdje treba napomenuti da je Britanija odavno u sjenci spoljne politike Evropske unije, zato odluka o pridruživanju Azijskoj banci predstavlja najvažniju demonstraciju nezavisnosti od 1944. godine, kada se Džon Majnard Kejns sporio sa američkim ekonomistom D. Vajtom o novom međunarodnom finansijskom poretku.
Dakle, na svjetsku scenu, nužno, stupa novi finansijski poredak. Englezi su ga na vrijeme shvatili, bez obzira na protivnike, koji smatraju da se vezivanjem London uz Peking, ne samo udaljio iz Evropske unije, već i distancirao i od Sjedinjenih Država.
Prema prognozama svjetskih ekonomskih instituta, 2030, kineska ekonomija biće dva puta snažnija od američke i četiri puta od EU.
Pametni Britanci, naravno, ne žele da ignorišu ovu činjenicu. Svjedoci smo da se većina današnjih država, više ili manje, okreće Kini, kao što su se, nekad, okretali prema SAD.
Zbog toga i napušta Evropsku uniju. Ko je sledeći, znaćemo uskoro, dok se crnogorski i srpski političari utrkuju da uđu u nešto što se ruši, nestaje. Neka, dosta su nam jada nanijeli, došao je i red na njih...
Apsurdno je ulaziti u zgradu koja se klati, pitanje je vremena kada će se stropoštati...
V. Lazarević